Spolno preosive bolesti

Spolno prenosive bolesti  je stručni naziv uveden  od Svjetske zdravstvene organizacije  i obuhvaća osim 5 klasičnih spolnih bolesti ( tu spadaju u našem podneblju najčešće prisutne gonoreja i sifilis a ostale su vrlo rijetke I egzotične)   i  tzv.neklasične spolne bolesti. U stručnim, medicinskim, krugovima često se za ove bolesti  upotrebljava skraćenica   STD (od engl. sexually transmitted diseases) .Spolno prenosive bolesti uzrokuju razlićiti mikroorganizmi , a prenose se sa čovjeka na čovjeka neposrednim dodirom,putem spolnog akta. Izuzetno rijetko bolest se može prenijeti i nespolnim putem ( zaraženi predmeti)

Grupu 5 klasičnih spolnih bolesti  čine sifilis, gonoreja,  ulkus molle , limfogranuloma ingvinale  i granuloma venereum. U razvijenim zemljana sifilis i gonoreja su dominantne, klasične spolne bolesti. Preostale 3 bolesti javljaju se samo kao sporadični, pojedinačni slučajevi .

Danas u razvijenom svijetu prevladavaju tzv. neklasične spolne bolesti : negonorojički uretritis, negonorojički vulvovaginitis , genitalna kandidijaza, trihomonijaza,genitalni herpes, infekcija humanim papiloma virusom (HPV)  odnosno pojava bradavica  , kondiloma u spolnom predjelu ,AIDS, infekcije mikoplazmama i klamidijom , pubična ušljivost i drugo.

Incidencija spolno prenosivih bolesti posljednjih 25 godina u razvijenom svijetu neprestano raste  usprkos neprestanom napretku u dijagnostici i liječenju. Faktori koji tome pridonose  su liberlizacija normi seksuanog ponašanja, široka upotreba kontraceptivnih sredstava, pojava mikroorganizama otpornih na antibiotsko liječenje,veliki broj prenosioca bolesti bez manifestnih simptoma, te česta i brojna putovanja u razvijenom svijetu. Spolno prenosive bolesti su uvijek pratilac ratova, loših higijenskih i socijalnih uvjeta , migracija stanovniπtva.

Pokuπat ću  o svakoj bolesti reći nekoliko rečenica:Sifilis odnosno lues je bolest koja se u Europi masovno proširila  u 15.stoljeću nakon povratka Kolumbovih mornara iz Novog svijeta.  Do uvođenja antibiotske terapije bio je jedna od najčešćih i najopasnijih zaraznih bolesti. Bolest postoji u 3 stadija od kojih je prva 2 razvijaju u skoro vrijeme nakon infekcije a 3. nakon nekoliko godina latencije.Danas  se blest najčešće prepoznaje i lijeći u prve 2 faze, kada ne ostavlja trajne posljedice.Liječenje se provodi penicilinom.

Gonoreja je danas najčešća klasična spolna bolest u razvijenom svijetu.Prema američkim podacima učestalost bolesti polagano raste .Učestalost bolesti je oko 100 slučajeva na 100000 stanovnika. Za dijagnozu su značajni simptomi u muškarca : pojava žućkasto-zelenkastg iscjetka iz spolovila  praćenog bolovima,  te pečenjem pri mokrenju . Za razliku od muškarca kod kojeg su simptomi vrlo karakteristični, velika većina zaraženih  žena nakon infekcije nema nikakvih simptoma zaraze. Mogu se eventualno pojaviti pojaćani iscjedak iz rodice te pečenje pri mokrenju. Burniji simptomi infekcije pojavljuju se u kroničnoj fazi bolesti. Dijagnoza se stoga  u pravilu  postavlja kod oboljelih muškaraca a kod žena  indirektno. Liječenje je uspješno i bolest najčešće danas  ne ostavlja nikakve posljedice. Klasično, bolest se liječi penicilinom.  Doze , te vrste penicilinskih antibiotika se mijenjaju zbog pojave sojeva uzročnika koji su rezisentni na klasične protokole liječenja. Kod alerginih na penicilin liječenje se provodi eritromicinom odnosno azitromicinom.

U razvijenom svijetu  danas su daleko učestalije neklasične spolno prenosive bolesti. Današnji trend povećanja broja oboljelih od spolno prenosivih bolesti je prije svega radi povećanja njihove učestalosti. Potepkoću kod ove skupine bolesti prije svega predstavlja njihova masovnost te u velike većine odsutnost bilo kakvih specifičnih simptoma bolesti.

Negonoroički uretritis i vulvovaginitis  predstavlja zapravo  konglomerat infektivnih odnosno neinfektivnih bolesti uzrokovanih različitim uzročnicima.  Najčešće ne postoje izraziti simptomi. U oba spola je to samo nekarakterističan iscjedak iz rodnice odnosno iz uretre .Posljednjih godina predmet interesa  je infekcija mikoplazmama odnosno klamidijom trahomatis. Dok se klamidija  smatra jasno patogenom   i u slučaju izolacije uvijek treba poduzeti liječenje  kod mikoplazmi  patogenost još uvijek nije do kraja jasna i liječenje treba poduzeti samo kod velikog broja uzročnika u brisu (podatak koji  današnji nalazi uvijek  sadrže) te kod opterećene anamneze- kod oba spola u slučaju recidivirajućih  (ponavljanih) ataka uroinfekata,odnosno pečenja kod mokrenja te kod žena  sa spontanim pobačajima u anamnezi. Naime mikoplazme je moguće izolirati i do u 40% seksualno aktivne populacije. Liječenje svih, bi bilo svakako pretjerano. Klamidijsku infekciju možemo naći  u oko 25% seksualno aktivne populacije, premda ta učestalost u seksualno najaktivnijih -adolescenata, može sezati i do preko 40%.Smatra se da je infekcija klamidijom najznačaniji uzrok  oštećenja funkcije odnosno začepljenosti jajovoda dakle mehaničkog faktora neplodnosti u žena. Za obje vrste bakterija  uspješno je lijeenje tetraciklinskim antibioticima.

Infekcija humanim papiloma virusima  širi se u seksualno  najaktivnijem dijelu  populacije poput epidemije.  Satramo tako da je u prvilh oko godinu dana nakon početka spolno aktivnog života i do 80% spolno aktivnih muškaraca i žena bilo u kontaktu sa barem jednim genotipom virusa. Danas znamo da postoji više od 100 sojeva virusa. Nisu svi jednako patogeni. Patogenost seže od posve bezopasnih infekcija do pojedinih sojeva koji imaju karcinogeni utjecaj na  stanice u kojima parazitiraju. Obzirom na kancerogesnot razilkujema danas sojevi niskog, srednjeg i visokog rizika. Jedina praktična posljedica koja infekcija ovim virusima može imati u muškarca je pojava kondiloma , odnosno bradavica u genitalnom predjelu. Kod žena infekcija može biti daleko opasnija. Osim pojave kondiloma  pojedini sojevi virusa imaju karcinogeno djelovanje na stanice epitela vrata maternice.Kao posljedica infekcije pojavljuju se displazije epitela odnosno promjene na stanicama  pločastog epitela koje pokrivaju vrat maternice . Promjene ”popularno nazivamo CIN-ovima.  Danas znamo da kod manifestnog karcinoma vrata maternice prisutnost partikla virusa nađena je u 100% slučajeva. Prisutnost virusne infekcije se najčešće se  rutinski otkriva   promjenama odnosno znacima infekcije u stanicama uzetim za PAPA test. Dodatinim testovima to se danas može dalje potvrditi a također i utvrditi patogenost soja. Karcinom vrata maternice tako danas također možemo smatrati spolno prenosivom bolešću.  Specifičnog lijeka za infekciju HPV virusima danas ne postoji.( viruse danas u medicini ne možemo liječiti ljekovima poput antibiotika, oni su sajo za bakterija). Unatrag desetak godina razvijeno je  cjepivo za najpatogenije sojeve . Cjepivo se tijekom vremena usavršava i  danas se  od početnih 4 genotipa  (2 genotipa koji uzrokuju pojavicu kondiloma odnsno bradavica- tipovi 6 i 11 te nakarcinogeniji 16 i 18) došlo do 9 valentnog cjpiva koje djeluje  i an druge genotipove. Tijekom vremena će se ”valentnost” cjepiva povećavati.   Treabalo bi obavezno  cijepiti sve žene prije početka spolnog života a preporučljivo je procijepiti i mlade muškarce prije početka spolnog života- radi prijenosa I pojave kondiloma odnosno bradavic.   Liječenje posljedica infekcije HPV-om dakle bradavica odnosno CIN-ova  koje se provodi je destruktivno-dakle na različite načine se uništava oboljelo tkivo -smrzavanjem, elektrokauterizacijem, laserom, ili kemijski-lokalnim citostaticima.

Infekcija genitalnim herpesom  je recidivirajuća infekcija koja se u oba spola  manifestira pojavom karakterističnih znakova (eflorescenci) – bolnih mjehurića promjera nekoliko milimetara koji ubrzo pucaju i na njihovim mjestu ostaju karakteristične kruste. Nakon nekoliko dana, odnosno tjedana simptomi bolesti se povlače. Prvo izbijanje bolesti- primoinfekcija obično ima burniju simptomatologiju-veći broj eflorescenci, sa značajnijim otokom najbližih limfnih čvorova- u preponama. Može postojati i povišena tjelesna temperatura. Nakon primoinfekcije bolest se u različitim vremenskim intervalima može ponavljati (recidivirati). Recidivi obično imaju blažu simptomatologiju Bolest obično ne ostavlja  trajne posljedice. Virus herpesa je danas jedini virus za koji postoji specifičan lijek , tako da je liječenje uspješno i skraćuje trajanje bolesti odnosno produžuje vrijeme između recidiva.

Infekcije Gardnerellom vaginalis (bakterija), kandidom (gljiva) , te trihomonasom (praživotinja, protozoa)  su najčešće banalne infekcije rodnice u spolno aktivnih žena. Sve se uglavnom prenose spolnim putem , no ne isključivo.U muškarca praktično ne izazivaju nikakve simptome te, osim infekcije trihomonasom u muškaraca, nije potrebno provoditi liječenje.  Kod žena su simptomi infekcije pojačani iscjedak iz rodnice, odnosno svrbež i pečenje.  Za svakog uzročnika postoji specifični lijek  te je potrebno mikroskopskim pregledom iscjetka iz rodnice odrediti uzročnika i liječenje.  Inače, generalno pravilo   za liječenje svih spolno prenosivih bolesti je da uvijek treba liječiti oba partnera, odnosno sve partnere, jer je to jedini način da liječenje bude uspjeπno.